Informatika 1 - primjer

Kao što je već poznato iz prethodne lekcije, računalne memorije se dijele na dvije velike skupine: na primarnu (operativnu) memoriju i na sekundarnu (vanjsku) memoriju. 

Primarna ili glavna memorija je u suštini radni prostor procesora sustava. U tu memoriju se smještaju programi, podaci, međurezultati i rezultati obrade. Također, većina primarne memorije je po zadržavanju podataka nepostojana, što znači da se podaci u njoj gube odmah čim ostaje bez napajanja. Zato je važno da prije isključenja računala sve važne podatke iz ove memorije smjestimo u sekundarnu ili trajnu memoriju (npr. na čvrsti disk).

Važno je zapamtiti da procesor ne može direktno koristiti podatke ili izvršiti programe dok su na vanjskim memorijskim jedinicama (npr. na hard disku). Da bi procesor mogao izvršiti programe i koristiti podatke, potrebno je iz trajne memorije premjestiti ih u primarnu memoriju, i to prvo u RAM memoriju. 

Iz RAM memorije se programi i podaci smještaju u cache memoriju, a iz cache-a se smještaju u registre procesora, naravno ne u cjelini, nego u dijelićima, samo ono što je trenutno potrebno.

Brzinom rada su najbliže tome da su u stanju parirati procesoru (za razliku od vanjskih memorija), ali su zato (opet u odnosu na vanjske, tj. sekundarne memorije) manjeg kapaciteta, skuplje za izradu i (uglavnom) nisu u stanju pamtiti upisane podatke po nestanku napajanja.