Lekcija 2.16. - Sekundarne memorije: magnetske
Organizacija zapisa na magnetskim diskovima
Razlikujemo dvije vrste organizacije podataka na magnetskim diskovima
Fizičku, i
Logičku
Fizička organizacija zapisa
Kada govorimo o fizičkoj organizaciji zapisa, govorimo o načinu na koji su nositelji pojedinačnih bitova zapisa povezani u veće cjeline - cjeline s kojima je moguđe lakše manipulirati nego s pojedinačnim bitovima. Elementi fizičke organizacije zapisa na magnetskom disku su sljedeći (Slika 6):
ploče
staze – koncentrični krugovi na pločama
cilindri – sve staze na svim pločama koje su jednako udaljene od središta rotacije ploča
sektori – isječci staza – svaka staza je podijeljena na jednak broj sektora - sektor je najmanja adresibilna jedinica na disku
klasteri – logička cjelina koja obuhvaća nekoliko susjednih sektora; u slučaju da se kod fizičke organizacije zapisa koriste i klasteri, tada je jedan klaster najmanja adresibilna jedinica na disku
Slika 6. Fizička organizacija podataka na magnetskom disku
Logička organizacija zapisa
Za razliku od fizičke organizacije, koja se odnosi na način kako je zapis raspoređen po mediju, logička organizacija zapisa se odnosi na način kako se pristupa tim podacima. Važno je napomenuti da su te dvije vrste organizacija zapisa povezane - moguće logičke organizacije zapisa na pojedinom mediju proizlaze iz načina fizičke organizacije zapisa.
Na magnetskim diskovima razlikujemo dvije moguće logičke organizacije zapisa:
Slijednu (sekvencijalnu) organizaciju zapisa
Potječe s magnetskih vrpci, kod kojih je to i jedina moguća organizacija zapisa
Podaci se zapisuju u kontinuirane (slijedne, sekvencijalne) cjeline – sektor do sektora, klaster do klastera; jednako se tako i čitaju, bez mogućnosti preskakanja podataka
Rasutu organizaciju zapisa
Omogućava dislocirano zapisivanje podataka po mediju - npr. na bilo koji slobodni sektor, nije nužno da svi podaci koji čine npr. jednu datoteku budu zapisani u klastere/sektore koji se nalaze neposredno jedni do drugih.
Time se povećava i fleksibilnost pohrane i mogućnost iskorišenja svakog slobodnog prostora na mediju - to je značajna prednost u odnosu na slijednu organizaciju, koja bi zahtijevala da se za pohranu te iste datoteke na mediju obavezno mora pronaći dovoljno velik kontinuirani niz slobodnih klastera/sektora.
Mogućnost korištenja rasute organizacije svrstava magnetske diskove u uređaje s direktnim pristupom do podataka (podsjetiti se Lekcija 2.13).
Obje spomenute organizacije zapisa su podržane kroz datotečni sustav (koji će biti detaljnije obrađen u kasnijim lekcijama).